Ozon (O₃) je snažan oksidirajući kemijski spoj. U troposferi se stvara u nizu kemijski reakcija koje uključuju učinak sunčevog zračenja na dušični dioksid i ugljikovodike. Maksimum koncentracija ozona koji može biti u troposferi ne ovisi samo o apsolutnoj koncentraciji hlapljivih organskih spojeva i dušikovih oksida, već i o njihovom omjeru. U ruralnim područjima stvaranje ozona je ograničeno zbog koncentracije dušikovih oksida. Tijekom ljetnih mjeseci su povećane koncentracije ozona iz razloga viših vrijednosti ultraljubičastog zračenja i temperature zraka, a istovremeno su često i smanjene brzine vjetra pri tlu. Omjer koncentracija hlapljivih organskih spojeva i dušikovih oksida u naseljenim urbaniziranim područjima u Europi nema veliki godišnji hod. Iz tog razloga su povećane koncentracije ozona izravno povezane sa foto-kemijskim procesima u atmosferi uzrokovanim Sunčevim zračenjem. Tijekom noći ozon je odstranjen iz atmosfere u kemijskoj reakciji sa dušikovim oksidom. Drugi procesi koji utječu na smanjenje koncetracija ozona su horizontalni prijenos ozona vjetrom (advekcija), te vertikalno miješanje zračnih masa. Vrijedi spomenuti da ozon pridonosi stvaranju organskih i anorganskih spojeva u atmosferi.

Ne postoje veliki antropološki izvori ozona na Zemlji.

U velikom broju studija utjecaja ozona na ljudsko zdravlje je dokazano da prilikom visokih koncentracija ozona dolazi do oštečenja dišnih organa i funkcionalnosti pluća. Simptomi koji se pojavljuju uključuju: kašalj, iritaciju grla, bol prilikom dubokog udisaja zraka, bol u prsima, te glavobolju i mučninu. Epidemološke studije su pokazale da postoji povezanost između dnevnih koncentracija ozona i smrtnosti, hitnih slučajeva, te boravka u bolnici zbog bolesti dišnog sustava. Evaluacija rizika zbog povečanih koncentracija ozona uključuje vrijeme provedeno na otvorenom, te razinu fizičke aktivnosti.